U tri škole i dva vrtića ima tek deset parova blizanaca

Brojnost blizanaca nikada nije bilo jedno od obilježja Pakraca, Lipika i okolnih mjesta, saznajemo u razgovoru s ravnateljima škola i vrtića na našem području te medicinskom sestrom u Općoj županijskoj bolnici Pakrac.  Primjerice lani je  u pakračkoj bolnici rođeno pet parova blizanaca dok je u prva dva mjeseca ove godine rođeno dva, doznali smo od medicinske sestre Ankice Pšenička sa ginekološkog odjela pakračke bolnice koja je dodala kako od ukupnog broja svih rodilja u jednoj godini, 30 posto njih dolazi s područja Pakraca i Lipika. Anketirajući škole i dječje vrtiće, dakle približno 12 generacija rođenih između 1995. i 2007. godine ili nešto više od 1550-ero djece, pronašli smo tek deset parova blizanaca,  iz čega se može zaključiti da  tek  u svakom oko 150-tom porodu u prosjeku se u našem kraju rode blizanci. Podataka o postojanju trojki  u ovih dvanaest promatranih generacija nismo našli.

Stella i Sanda Sinjaković

Što se tiče škola i vrtića na našem području, blizanci zasigurno prednjače u pakračkoj osnovnoj školi "Braća Radić" gdje ima šest parova blizanaca, a slijedi ih osnovna škola u Poljani gdje trenutno ima tri para blizanaca, dok u brojnoj lipičkoj školi trenutno se ne školuje niti jedan par. Ravnateljica Sanda Ivanović ističe kako su u prošloj školskoj godini u osmom razredu imali dva para blizankinja.

Od ravnateljica pakračke osnovne škole Branke Čuljat doznajemo kako u nižim razredima ima tri para blizanaca te isto toliko i u višim razredima dok u područnim školama u Prekopakri i Obriježi nema niti jednog para.

"Što se tiče blizanaca u našoj školi imamo dva mješana para, dva ženska te dva muška para. U našoj školi uvijek i ima oko šest parova blizanaca tako da trenutan broj blizanaca je ujedno i prosječan broj svake školske godine. Broj nije velik pa sukladno tome ne mogu reći niti da je ovo neka posebnost u našoj školi. Ipak, blizanci sami po sebi jesu posebni, ali ne mogu reći da se svojim ponašanjem nešto previše ističu od druge djece. Nikada s njima nismo imali problema, svi imaju svoje prijatelje, svoje društvo i nisu strogo vezani jedni zadruge. Ipak određena povezanost se naravno vidi, pa tako ukoliko je jedan od blizanaca slabiji u učenju, drugi mu uvijek rado pomogne i potiče ga na rad", doznajemo od Branke Čuljat koja dodaje kako učitelji. Učenici i ona osobno nemaju problema sa raspoznavanjem jer od šest parova blizanaca samo su jedni jednojajčani. Ravnateljica se prisjetila i Tanje i Vanje Čar, blizankinja kojima je svojedobno predavala u školi, istaknuvši kako su ove djevojke uvijek bile isto obučene te su čak nosile jednake ukosnice pa ih je bilo teško raspoznati

Iako šest parova blizanaca nije velik broj za jednu školu, pitanje je hoće li se i u narednim godinama taj prosjek održati jer u pakračkom vrtiću "Maslačak" zasada ima samo jedan par blizanaca odnosno dva dečka iz Donje Obriježi koji su u srednjoj vrtićkoj skupini. Ravnateljica vrtića Višnja Klobučar, koja ovu funkciju obavlja  od 1991. godine, ističe kako su često imali djece iz istih obitelji, ali ne i blizanaca. Slično nam je rekla i ravnateljica vrtića "Kockica" u Lipiku, Jasenka Strehovac, samo što je kod njih slučaj da trenutno nemaju niti jedan par blizanaca.

Seke slične i fizički i karakterno

Nerazdvojene Seke

Petnaestogodišnjakinje Sanda i Stella Sinjaković iz Dobrovca, od milja zvane Seke, su jednojajčane blizankinje i vrlo dobre učenice prvog razreda srednje hotelijerko turističke škole u Daruvaru.

Iako je Sanda starija četiri minute, Stella je prerasla svoju stariju seku te je dva centimetra viša. No bez obzira na tih nekoliko centimetara razlike, Seke su fizički jako slične odnosno obadvije imaju plavu kosu, istu frizuru i  plave oči. Do sedmog razreda ih je bilo još teže razlikovati jer su se jednako i oblačile, što danas nije slučaj, ali je njihov stil oblačenja uvijek sličan, u većini slučajeva razlika je samo u bojama. Djevojke su i karakterno vrlo slične te su obadvije jako drage, simpatične, osjećajne i nježne. Također ih zanimaju i iste stvari i aktivnosti pa su se do osmog razreda bavile mažoretkinjama, vole stranu glazbu, filmove, uživaju u plesu, prate rukomet te vole putovati, a od destinacija koje bi voljele posjetiti, najviše ih privlače otoci, bilo u Hrvatskoj ili inozemstvu.

"Mnogo toga radimo zajedno, imamo isto društvo i skupa izlazimo. Dijelimo i sobu, zajedno učimo i pomažemo jedna drugoj. Naravno, često se i porječkamo kao i sva braća i sestre, ali se i brzo pomirimo. Zbog svoje sličnosti, uvijek privlačimo i pažnju ljudi, a što se tiče raspoznavanja to ovisi od osobe do osobe. Bliski prijatelji nemaju s tim problema dok nas oni s kojima se ne družimo svaki dan često znaju zamijeniti. Niti profesori nas baš ne razlikuju pa je bilo i situacija da smo odgovarale jedna umjesto druge i nikada nas nisu prokužili", iskrene su Seke koje su u svojih 15 godina najduže bile razdvojene svega nekoliko sati.

Da su uistinu jako slične potvrdio nam je i njihov otac Damir koji priznaje kako ih bake i djedovi, ali i on sam ponekad teško raspoznaje. Otac nam je otkrio još jednu zanimljivu činjenicu u kojoj se očituje njihova sličnost.

"Osim fizičkog izgleda, najviše su slične po tome što su uvijek u isto vrijeme bolesne. Odnosno, ukoliko se jedna razboli, uvijek je pravilo da će nakon samo nekoliko sati i druga blizankinja imati iste simptome" kaže tata Damir.

Majka Klaudija dodaje kako je jako lijepo imati blizance, ali nije jednostavno jer oni traže potpunu pažnju, posebno kad su mali te rođeni prije vremena kao što je bio slučaj kod njih. Osim Stelle i Sande, Klaudija i Damir imaju i devetnaestogodišnjeg sina Denija, koji je prema riječima majke, karakterno drugačiji od Seka, ali se svi troje dobro slažu, a djevojke na to dodaju kako braci s njima dvjema nikada nije dosadno.

Zanimljivost u ovoj obitelji je i ta da i u porodičnom stablu majke Klaudije i u porodičnom stablu oca Damira ima blizanaca pa to potvrđuje činjenicu da rađanje blizanaca je nasljedno.

Martina Lukić

MARIJA I IVONA ĆURIĆ

Iste, a različite

Dvojajčane blizanke iz Prekopakre, Marija i Ivona Ćurić, naizgled su vrlo slične i za one koji ih ne poznaju teško raspoznatljive, ali za obitelj i prijatelje vrlo različite što po izgledu, a što po karakteru.

Dvije petogodišnje djevojčice, od kojih je Marija dvije minute starija od sestrice, pokazale su nam u kratkom razgovoru kako zbilja vole različite stvari, kako različito razmišljaju unatoč tome što imaju samo pet godina.

Obadvije su istaknule kako vole lijepu odjeću s tim da Marija više voli nositi suknjice dok je Ivona sportski tip; Marijina najdraža boja je crvena dok je Ivoni plava. Sve su to sitnice po kojima se razlikuju, ali u igri vole iste stvari, imaju iste igračke, gledaju iste crtiće. Čak su istaknule da najviše vole od sportaša  Ivicu Kostelića i Blanku Vlašić. "Marija je više "mudrica" dok je Ivona naivnija, Marija je  komunikativnija od sestre, ali uvijek se drže zajedno i teško im je kad su razdvojene. Primjerice, Marija je bila nedavno bolesna i morala je ostati par dana u bolnici, što je Ivoni to jako teško palo, jednostavno nisu naviknute na razdvojenost", dodala je majka Monika.